-Ozbiljno!- Dodala je Melisa.-Imamo 9 postelja, što je i više nego dovoljno, onda imamo i deo za jelo i skrovište od onih stvorova!-

-Postaje i bolje!- nasmejala se Natali, otvaravši vrata pored kreveta. -Imamo i dva toaleta!-

-Mark je u pravu! Ovo jeste savršeno!- Ubacio se Antonio. Prelazio je pogledom kroz sobu. Kako su ušli, ispred njih se nalaze vrata, to je toalet. Sa desne strane toaleta se nalaze kreveti, a sa leve mnogo plišanih igračaka, svih veličina. Sa desne strane glavnih ulaznih vrata se nalazi jedan veliki sto, dovoljan za 6 osoba, možda i više, a sa leve je mala kuhinjica. Ne prava kuhinja, već napravljena od igračaka, poput malog ormarića na kome se nalazi ormar, kao sudopera i igračka rerna, koja je radila kao prava. Pored nje je bio džak hrane, šargarepe, jabuke, breskve i razni slatkiši. – Ovde bi i moglo da se živi!… Ali prvo mora da se spava!-

-Da li si sigurna da ništa ne može da nas napadne ovde?- Upitala je Melisa.

-Da… Najverovatnije nam ne može ništa, ovo nije soba, ovo je prostor između prvog i drugog sprata, pa verovatno ne znaju ni da ovo mesto postoji.- Odgovorila joj je Melisa, traživši dobru šargarepu za večeru.

-Pa to nam ne osigurava ništa! Ono čudovište dole, nas je verovatno videlo kako ulazimo ovde!-

-Da ali…-

-Neka neko bude straža, čisto da budemo sigurni?!-

-Okej…-

-Ja imam slamke za izvlačenje kao i obično.- nasmejano je rekao Mark.

-Opet slamke?! Ali meni se ne stražari…- snuždeno je rekao Antonio.

-Ma ajde… Nisi toliki maler!- rekla je Melisa. Mark im je ispružio grančice, i svako je izvukao svoju. -Mogu li makar da stražarim pored kreveta?- čuo se Antijev glas, ponovo je izvukao najkraću slamku.

-Definitivno nisi za kockanje….- Dodala je Natali.

-Shvatio sam to u drugom razredu kada sam se kladio sa Metjuem u tri hiljade… Plaćao sam mu sav džeparac mesec dana…-

-Okej… Evo ti ovo, za svaki slučaj.- rekla je Natali, dodavši mu nekakvu oštricu na štapu. Poput kose, ali je oštrica bila na još jednom oštrom delu.

-Ovo me ne ohrabljuje…-

-Ma ajde… Kao da će nešto da te napadne!- Natali je rekla, gurajući ga ka vratima.

-Ali zašto bi se u sobi za malu decu nalazilo ovakvo oružije?! Nema smisla!-

-Možda su i oni imali problema sa čudovištima…- sarkastično je dodala Melisa.

-Vrlo moguće, a sada sedi tu i pokušavaj da ideš u toalet što manje i što kraće moguće, okej?- Natali je rekla u šali.

-Ha ha… Ma samo vi spavajte… Ja ću sedeti ovde i čekati možda smrt… Možda i ne preživim…. Jer ću zaspati… Niko ne može da izdrži celu noć budan… Makar ne ja… Šta mislite?-

-Nećeš se izvući iz ovoga, Viouci!- Mel mu je doviknula iz kreveta.

-Hmpf… Esto es algo muy poco peligroso, ¿no?… (*Ovo je baš opasna stvarčica, zar ne? – na španskom)- nezadovoljno je rekao Antonio, prinevši šargarepu ustima, onu koju Natali nije dovršila.

/…/

-Kako si uopšte saznao za ovo mesto Metju?- upitala ga je Drea.

-Neko mi je rekao, ne sećam se ko…- Odgovorio joj je na prilično siguran način. -Nemoj da se plašiš! Ja sam tu da te zaštitim!